Brexit

Na dan britanskog referenduma o ostanku ili napuštanju Europske unije predvidio sam da će građani Ujedinjenog kraljevstva izabrati ostanak u Uniji. Moje predviđanje je bilo da će to izglasati nevelikom, ali sigurnom većinom. Prevario sam se i nisam bio jedini. Velika Britanija odabrala je izlazak iz EU, prva zemlja koja će to doista učiniti. Nadam se i zadnja, ali sposobnost i ujedinjenost nastupa europskih političara daje naslutiti suprotno.

Odlazak Velike Britanije ne bi trebao biti dramatičan događaj za Europsku uniju. Ta zemlja je gotovo pa od samih početaka sabotirala europski projekt. Britanci su se oduvijek osjećali superiornim ostatku Europe. Vjerojatno zbog nekadašnjeg Imperija koji se protezao cijelim svijetom. Na njihovu žalost ta vremena su prošla. Britanija u ovom svjetskom poretku nema nikakvih šansi zasjati tim nekadašnjim sjajem.

Odlazak su izglasali stari i manje obrazovani građani te stanovnici ruralnih područja. Oni koji vjerojatno najviše žale za nekadašnjom VELIKOM Britanijom, oni koji se sjećaju boljih vremena (bilo to ispravno sjećanje ili samo romantičan zanos). U procesu su ograničili mogućnosti svojoj djeci koja će teže odlaziti na školovanje u druge europske zemlje, teže tražiti radno iskustvo u njima i općenito teže putovati diljem Europe. Poznavajući ljudsku prirodu mogu zaključiti da će Britanci sljedećih godina biti putnici kojima će se namjerno oduzimati sitne privilegije drugih EU putnika (famozni posebni redovi na aerodromima koji odvajaju EU građane od ostalih će prvi otići). Referendum je stanovništvo Velike Britanije podijelio po još jednom kriteriju, imovini i bogatstvu. Iz do sad dostupnih podataka dosta je jasno da velika većina glasača za izlaz spada u donji dio imovinske ljestvice čime se još jednom aktualizira ogromna razlika u imovini srednje klase i bogatih koja odlikuje zapadne ekonomije 21. stoljeća i koja postaje otkucavajuća bomba u tim društvima. Sada se potvrdilo da to doista jest tako, iako su ovi ljudi glasali za izlaz, ne da sabotiraju City, već vjerojatno iz očajnog pokušaja da vrate nekadašnju socijalnu jednakost i svima dostupan zdravstveni sustav.

Odmah po objavi rezultata javili su se Škoti koji se osjećaju prevareno, jednako kao Irci u Sjevernoj Irskoj, a Španjolci koriste situaciju u vezi Gibraltara. Škoti bi ponovili referendum o odlasku iz UK jer im je glavni razlog ostanka bio ostanak u EU, Sjeverna Irska bi se pripojila Irskoj, a Španjolci hoće natrag Gibraltar koji je s više od 90% glasova tražio ostanak u EU. Škoti imaju najveće šanse dobiti što traže, iako mislim da se to neće dogoditi u skorije vrijeme. Sjeverna Irska nipošto neće dobiti što traži, a isto tako ni Španjolci, međutim sva ta htijenja će izazvati nemire i unutarnje probleme zemlji koju očekuje dosta ljuljanja u sljedećim godinama. Trebat će popraviti ekonomske rupe koje će nastati razdvajanjem, a one će nesumnjivo nastati. U satima nakon objave rezultata referenduma kada se apsolutno ništa u praksi nije promijenilo funta je pala na razinu iz 1985., a dionice britanskih banaka zaronile su za 30-ak posto u prosijeku.

Europska unija se ima razloga uzrujati, ali ne smiju ovome pristupiti kao uvrijeđena curica. Najbolje što mogu napraviti je čestitati Velikoj Britaniji na festivalu demokracije, omogućiti im što brži izlaz i visoko dignuti čelo uz osmijeh prema boljoj budućnosti. Jednostavno bi, osim u tekućim tehničkim poslovima, trebali spominjati Veliku Britaniju kao dio EU i okrenuti se jačanju ostatka zajednice koji nije niti malen, niti slabašan. Tržište (jer ovo je prvenstveno ekonomska zajednica) od preko 500 milijuna ljudi je smanjeno za nešto više od 10% s time da će Velika Britanija i dalje uvoziti dobar dio roba iz Europske Unije. Nekako mislim da nećemo vidjeti da će se City odreći Audija, BMW-a i Mercedesa u korist Hyundaia, Toyota, Lexusa ili nečeg američkog – a to je samo jedan primjer. Zadnjih godina su počele velike francuske investicije u britanski energetski sektor, nekako sumnjam i da će to biti zaustavljeno. Isto tako mislim da Velika Britanija neće izaći iz Airbusa. Poslovanje će ići otežano u odnosu na danas, ali neće biti nemoguće. S time da bi Velika Britanija mogla podnijeti većinu troškova te otežanosti i vjerojatno izgubiti dosta budućih projekata ili barem status u tim projektima.

Na žalost europski političari su rijetko kada bili toliko složni da ovako nešto odrade bez većih poteškoća i zapravo na korist Unije. Možda bi primat trebalo pustiti Česima koji imaju iskustva s razdvajanjem bez krvi i Nijemcima koji imaju iskustva s financijskim troškovima promjene teritorijalnih okolnosti. Svakako ništa ne pustiti nama Balkancima, točnije ne ovoj generaciji naših političara.

Budućnost možda izgleda malo nesigurna, ali Europa je velika, jaka i bogata i ona to može. Test Europske unije ovdje nije da li ima resursa i da li se to može napraviti, test Europske unije je da to napravi kao prava unija i za dobrobit svojih građana. Budućnost bez Britanije može biti samo jednostavnija za Uniju.