Pregledi na ulasku i izlasku iz luka država članica Europske unije jednako su strogi kao i oni na aerodromima država zapadnog svijeta. Drugim riječima putnici se podvrgavaju pregledu detektorima metala dok se njihova prtljaga pregledava rendgenom. Zabranjeno je prenošenje eksplozivnih naprava, oružja i oštrica. Dio o oštricama mi nije bio poznat pa sam na godišnji odmor ponio Victorinox Hunter. Victorinoxovi multi-alati i noževi su mi go to oštrice kad nisam siguran što gdje prolazi, a ipak mislim da nešto prolazi. Izgledaju nenapadno i svi znaju što su pa nema rizika da sam nosio skriveno oružje. Dodatni bonus je što Victorinoxovi osnovni modeli nisu pretjerano skupi pa njihov gubitak u slučaju loše procjene neću dugo oplakivati.
Na prvom ukrcavanju na brod sam od žurbe oko prijenosa prtljage zaboravio da mi je u ruksaku Victorinox. Samo sam pustio ruksak na traku rendgena. Osiguranje me bez riječi pustilo dalje. Krivo sam pomislio da je to jedina provjera i da sam dalje siguran pa sam na prvom sljedećem izlasku imao Victorinox u maloj torbici. Po povratku na brod pregled je radilo (privatno) osiguranje luke i osiguranje broda. Osiguranje luke je glumilo posebnu strogoću pa su tjerali ljude da skidaju remenje, cipele i prazne džepove. Ovaj puta svjestan Victorinoxa u torbici jednostavno sam je gurnuo u rendgen, skinuo sve metalno sa sebe i krenuo kroz detektor metala pomiren s činjenicom da sam ostao bez Victorinoxa. Usprkos strogim pogledima, mahanjem ručnim detektorima metala i tjeranjem na ponovne prolaske kroz detektor moj Victorinox je glatko prošao rendgensku kontrolu torbice. Osiguranje je napravilo veliku buku i pompu iz svog posla i još veću gužvu pri prolasku, sve to nam je oduzelo više od sat vremena života samo taj dan. Rezultat pregleda, gužve i gubitka vremena je sa sigurnosnog stajališta bio jedna velika nula.
To me ponukalo da razmišljam kako je svo to silno osiguranje upriličeno kao placebo efekt za javnost jer država mora nešto učiniti sa strahom kojeg je raspirila neadekvatnim reakcijama na terorizam. Još jedna od tih neadekvatnih reakcija je, primjerice, vojska na ulicama europskih gradova. Prije dvije godine posjetio sam Tursku i kao popriličan šok doživio činjenicu da njihova policija čuva sve javne zgrade i pritom nosi dugo oružje (jurišne puške ili strojnice pištoljskog kalibra), a još više me iznenadila činjenica da detektori metala i rendgeni postoje na svakom ulazu u trgovačke centre. Podsjećam da je to bilo doba mira u Turskoj, Erdogan je nekoliko godina prije dogovorio primirje s Kurdima i godinama nije bilo terorističkih napada. Pripisao sam te silne provjere i agresivne mjere osiguranja ponašanju autoritarnog režima koji građanima šalje poruku da su sigurni, ali i da je bolje ne buniti se protiv vlasti.
U Belgiji, Italiji i Francuskoj na ulicama su pravi vojnici, a ne policajci naoružani puškama. I to je još gore jer vojnici nisu uvježbani biti policajci, oni su uvježbani voditi rat, ubijati protivničke vojnike i uništavati neprijateljska sredstva za vođenje rata (a to nije samo vojna oprema). Dakle, u gradove među milijune civila ubačeni su ljudi s potpuno krivom obukom i krivim alatom za posao koji se očekuje od njih. Zašto? Da bi se građane uvjerilo da njihove vlade čine nešto pa makar to nešto bilo glupo i neracionalno i potencijalno može izazvati više žrtava, nego što će pomoći. Isto kao što su placebo sigurnosne provjere samo povećale troškove putovanja, odvratile mnoge turiste od istoga i izgubile nebrojene milijarde sati života brojnim građanima.
Nemojte me krivo shvatiti, nisam protiv sigurnosnih mjera na određenim lokacijama, ali one bi trebale biti uvedene smisleno. Dakle, dobro planirane s pomno osmišljenim ograničenjima (zabrana tekućina u avionima je odličan primjer uvođenja glupe sigurnosne mjere bez trunke ikakve logike i rezultata). U isto vrijeme bi neki trust sigurnosnih stručnjaka trebao stalno revidirati te iste mjere i ublažavati ili uklanjati one koje čine više štete nego koristi ili postrožiti one koje su pokazale da mogu doprinijeti javnoj sigurnosti uz što manje štete.
Ovo što se danas prakticira je besmisao koji uopće ne povećava sigurnost građana već samo uništava način života do kojeg smo došli sporom i skupom evolucijom uma, pojedinačnog i kolektivnog. Upravo ono što monstrumi koji stoje iza jadnika naoružanih Kalašnjikovima i eksplozivom žele.
Za one koje zanima, do kraja putovanja ostavio sam svoj Victorinox u kabini i nisam ga nosio sa sobom. Provlačenje kroz tri provjere je bilo dovoljno igranja sa srećom.
Tekst i fotografije: Goran Maravić