Apple nakon dvije godine

Prošlo je više od dvije godine otkako sam napisao post o prelasku s PC-a na Mac računalo. Obećao sam povratnu informaciju uskoro, međutim nikako da to materijaliziram. Razlog je ponajviše taj što moj MacBook Pro jednostavno radi i jako sam malo vremena proveo baveći se njegovom funkcionalnošću. Pod time podrazumijevam popravljanje softverskih problema i (problematičnu) instalaciju softvera. Nema raspada sustava s instalacijom novih drivera tj. nema drivera. Nije mi se dogodio nijedan značajan i meni krucijalan bug zbog instalacije nekog osvježenja.

Signal – Messenger za one koji cijene svoju privatnost

Edward Snowden je 2013. godine izašao u javnost s informacijama o američkom programu masovnog prisluškivanja digitalnih komunikacija. Snowden je tada bio suradnik američke sigurnosne agencija NSA. Dokumenti koje je godinama skupljao i dopunio ih svojim iskazom novinarima potvrdili su strahovanja najvećih paranoika komunikacijske sigurnosti. Vlade bogatijih država imaju pristup svim našim komunikacijama i pohranjuju naše digitalne živote u baze podataka koje onda mogu pretraživati kako se netko sjeti da mu treba. Još gore je što takvu mogućnosti imaju i velike kompanije koje seciraju našu privatnost da bi nam što uspješnije prodavale svoje proizvode. Kada govorim o masovnom nadzoru kao negativnoj pojavi ne mislim na osobe i situacije u koliziji  sa zakonom, već o prekopavanju privatnosti većine (obični ljudi) koja živi normalne živote u skladu sa zakonom.

Kako mi se dogodio Apple?

Moj računalni staž broji nekoliko desetljeća i cijelo to vrijeme bio sam vjeran korisnik nečega što se prije zvalo IBM Compatible PC. To više nije slučaj. Odnedavno sam odlučio iskušati platformu koja mi je uvijek bila zanimljiva, ali preskupa. Život mi je donio neke promjene koje su dovele do toga da će mi biti daleko praktičnije imati prijenosno računalo kao glavni radni stroj umjesto moćnog stolnog računala koje sam preferirao do sada. Zadnjih desetak godina stolno računalo sam dopunjavao prijenosnim, isključivo kao sekundarnim strojem pa su moji prohtjevi bili nešto manje strogi od onih koje sam si postavio sada – tražeći prijenosnik koji će mi biti jedino osobno računalo.

Xiaomi Mi Band

Takozvani activity trackeri danas su iznimno popularni i rašireni, a nemali prilog njihovoj raširenosti dao je Xiaomi sa svojim Mi Bandom. Proizvodi tvrtki kao što su Garmin, FitBit ili Jawbone nisu bili jeftini i osvajanje tržišta išlo je puževim korakom. Xiaomi je napravio activity tracker s osnovnim setom funkcija i počeo ga prodavati po vrlo niskoj cijeni, toliko niskoj da su ga mnogi kupili samo da vide o čemu se radi. Upravo to sam i ja napravio. Kupio sam prvu verziju Mi Banda i spojio ga sa svojim tadašnjim telefonom (Nexus 4). Priznajem da me ovom uređaju više privukla mogućnost vibracije na poziv, nego to što broji korake i sate spavanja. Zamislio sam da više nikad neću morati imati uključenu zvonjavu na telefonu. Ideja je bila dobra, ali realizacija na prvu i nije bila tako idealna.