Foto: Amber Clay (Pixabay: ArmyAmber)

Afganistan 2021.

Dakle, Afganistan. NATO-ve snage su se povukle i talibani su u rekordom vremenu zauzeli gotovo cijelu državu. Odjednom je široka javnost zainteresirana i zabrinuta za tu azijsku državu i većina se čudi kako se to „službena“ vlada raspala kao kula od karata. Tko god imalo detaljnije prati situaciju u Afganistanu zadnjih 10, 20 ili više godina nije nimalo iznenađen razvojem događaja.

Afganistan je većinom ruralna zemlja slabo obrazovanih i nepismenih ljudi koji žive u plemenskim zajednicama. Ruralnom stanovništvu ništa se bitno nije promijenilo zadnjih 30 godina (osim kad bi američki dron raketom ili bombom pogodio neko vjenčanje ili pogreb). Svi su muslimani (po našim mjerilima ortodoksni), žive kako su živjeli zadnjih 100-injak godina i žene su jednako obespravljene bez obzira koja frakcija, narod ili strana sila upravljali državom. Nemaju nikakvog direktnog interesa boriti se za išta više od toga da njihovo selo svi ostave na miru.

U gradovima je šefove postavila zapadna vojna uprava. Šefovi su birani prema tome tko je obećao veću odanost. Zanimljiv detalj je da se aerodrom u glavnom gradu zove Hamid Karzai, po liku kojeg su za predsjednika postavili Amerikanci kad su vojnom intervencijom potjerali talibane u brda. Nazivno je Karzai kasnije dobio izbore, ali pokušajte zamisliti kako izbori izgledaju u zemlji gdje je sve puno nepismenih i gdje većina ljudi nema pojma što su to izbori. I u takvoj situaciji Karzaiju je prigovoreno zbog namještanja rezultata. Dakle, on nije baš neka veličina po kojoj bi se trebalo nazivati objekte. E da, i još uvijek je živ. Nekako imenovanja brodova, ustanova, zgrada i ulica po osobama idu posmrtno.

Vratimo se na upravljačku strukturu Afganistana. Rukovodeći kadrovi koji će bespogovorno slušati okupacijsku vlast uglavnom su se skupljali s dna kace i najcjenjenija im je vrlina bila korumpiranost. Takvi su izgradili „sustav“ u koji je ugrađena korupcija, ali na suludim razinama. Primjerice, priča se o brojkama od 300.000 afganistanskih vojnika, a plaću za vojsku i policiju su u zapovjednim/administrativnim centrima (u gotovini) podizali zapovjednici prema broju prijavljenih vojnika. Zapovjednik bi uzeo dio za sebe i dijelio na niže gdje bi svaka stepenica uzela svoj dio. Kad se u nekim dijelovima Afganistana uvelo plaćanje policije preko SMS-a, neki policajci su skužili da im je mjesečna plaća veća od onog što bi prije dobili u godinu dana.  Još bolji postotak zamračene love je bio kad bi zapovjednik „na plaći“ imao vojnike koji ne postoje. Dakle, dobar dio velike afganistanske vojske postojao je samo kao novac u džepu nekog lokalnog šerifa. Oni koji su stvarno postojali je u vojsku natjeralo siromaštvo i glad. Dobar dio tih „vojnika“ samo je čekao izdavanje opreme da je proda i nestane u brdima Afganistana.

Jedina koliko-toliko ozbiljna vojska su bile malobrojne specijalne jedinice i još malobrojnije zrakoplovstvo. I oni su znali koliko ih je pa su prvi zbrisali.

Šerifi odani post talibanskoj vlasti u Afganistanu imali su velike financijske prohtjeve koji su brzo skinuti s CIA-inog budžeta i pretvoreni u proizvodnju i trgovinu narkoticima. Ti likovi su gomilali enormno bogatstvo dok je velika većina zemlje grcala u neizrecivom siromaštvu. To ih je učinilo gospodarima života i smrti, a najodvratniji detalj o njima su zabave sa silovanjem djece.

Nekakva sjena zapadnog stila života koji nije potpuno pod utjecajem ortodoksnog islama pomiješanog s plemenskim uređenjem je valjda postojao samo u kvartovima oko predstavništava zapadnih država i firmi te oko zapadnih vojnih baza. I to su ljudi koji ovih dana očajnički žele izaći iz Afganistana avionima, s aerodroma Hamid Karzai.

Dodajte u miks stil ratovanja zapadnih snaga kojima životi civilnog stanovništva nisu vrijedili doslovno ništa pa su kolateralne žrtve bile ogromne, a nekad i namjerne.

Poanta svega je da su Afganistanci zadnjih 20 godina između čekića i nakovnja koji, iz njihove perspektive, nisu bitno različiti pa je većina stanovništva jednostavno rezignirana usponom talibana i njihovim preuzimanjem zemlje.

Foto: Amber Clay (Pixabay – AmryAmber)