Prije malo manje od dvije godine odlučio sam iskoristiti priliku i kupiti Suunto Core Crush na popustu koji je cijenu sata smanjio na polovicu inače tražene u Hrvatskoj – mislim da sam sat platio 1100 i nešto kuna. Kao dugogodišnji korisnik Casio Protreka, veselio sam se isprobati onaj drugi sat cijenjen među osobama koje vole ABC satove– satove otporne na udarce, vremenske uvjete, vodu i druge nedaće.

Moram napomenuti da još nisam bio vlasnik G-Shocka jer kad sam kupio svog prvog Protreka, G-Shock satovi nisu nudili dvije karakteristike koje sam sebi postavio kao najvažnije – solarno punjenje baterije i namještanje točnog vremena radio signalom. Bilo je to prije 10 godina, a možda i koju godinu više. Tada sam kupio Casio Protrek PRW-1300i taj sat me vjerno služi i danas. Akumulator mu nisam morao promijeniti, zapravo otkako mi je akumulator prvi puta pokazao da je potpuno napunjen (prvo proljetno sunce ga je napunilo, sat sam kupio početkom zime i iz kutije je došao s baterijom na M, srednje napunjenom) do danas nije pao ispod oznake H (high).

Suunto ne nudi spomenute karakteristike, ali je jako cijenjen među već spomenutom publikom, a i sviđa mi se njihov dizajn. Vrijeme je da podijelim svoje dojmove nakon poprilično dugog perioda korištenja. U tekstu ću Suunto često uspoređivati sa svojim starim Protrekom. Više je razloga za to. Nema smisla da pišem recenziju Protreka PRW-1300 jer se više ne proizvodi i ne može se kupiti nov, ali će oni koji možda nalete na rabljeni primjerak ovim tekstom saznati nešto o tom satu. Sat je izvrsne kvalitete, a ja imam primjerak proizveden u Japanu za kojeg Casiovi poznavatelji kažu da je još kvalitetniji od onih proizvedenih u Taiwanu. Kao takav, dobra mi je referenca za Suuntovu kvalitetu koja je na glasu kao bolja od Casiove i na kraju Casio-Suunto usporedba jedan je od legendardnih duelana koje su potrošene ogromne količine vremena, tipkovnica i glasnica.

Suunto

Suunto Core Crush se od klasičnog Suunto Corea razlikuje metalnim gornjim okvirom kućišta (bezel) koji nema toliko oznaka kao originalni plastični. Meni su se taj minimalizam i korištenje čvršćeg materijala dopali više od originala. Ostatak kućišta sata je plastičan, osim naravno pokrova za bateriju koji je uvijek od nehrđajućeg čelika. Core Crush modeli dolaze s nešto drugačijim remenima, ali su kompatibilni s profiliranim remenom kakav krasi originalni Core. Zapravo su Crush modeli omogućili da Core serija satova dobije življe boje. Meni se jako dopada originalni remen Core serije pa sam ga kupio mjesec-dva nakon što sam kupio sat i zamijenio onaj koji je došao s njim. Na fotografijama koje prate ovaj tekst je moj Core Crush s profiliranim remenom originalnog Corea.

Funkcionalnost Core i Core Crush satova je identična, modul je potpuno isti. Dakle, to je ABC sat što znači da mjeri tlak zraka, temperaturu i nadmorsku visinu(na osnovi tlaka zraka). Preglednost ekrana je odličnai zapravo je to najveća prednost Suunto satova pred konkurencijom, prvenstveno G-Shockovima koji u digitalnim izdanjima imaju uglavnom male prikaze vremena (još jedna prednost Protrek satova pred G-Shockovima). Logika menija je iznimno jednostavna i brzo ćete se snaći. Kroz meni se krećete tipkama na desnoj strani kućišta u smjeru gore-dolje. Postoji tipka za ulazak u odabrani meni te tipka za vraćanje natrag, sve su obilježene malim ikonama koje se pojave na ekranu uz tipke kad uđete u postavke. Pored spomenutih mjerenja, Core može alarmirati korisnika o nadolazećoj oluji (nagli pad tlaka), pokazati kad izlazi i zalazi sunce (potrebno je namjestiti regiju u kojoj živite), pokazivati vrijeme u još jednoj vremenskoj zoni te pokazati strane svijeta (kompas).

Iskustvo mi je pokazalo da je moj stari Protrek nešto precizniji u mjerenju tlaka i nadmorske visine. To sam isprobavao neznanstvenom metodom planinarenja s oba sata i na točkama s obilježenom nadmorskom visinom bi pogledao što kažu satovi. Protrek PRW-1300 je trebalo daleko manje puta korigirati nego Suunto.

Termometar je točan, ali kao što zdravorazumska logika nalaže sat morate skinuti s ruke i ostaviti ga tako između pet i deset minuta da anulirate utjecaj tjelesne temperaturei onda će pokazati poprilično točno mjerenje. Isprobao sam termometar u usporedbi s Protrekom i termometrom na vremenskoj stanici, svi su se nalazili unutar jednog stupnja Celzijusa.

Suunto u svoje satove ne ugrađuje solarne punjače niti radio prijamnik za namještanje točnog vremenapa Core treba prekontrolirati svakih par mjeseci. Greška mu je minimalna i prošlo bi po pola godine dok bi se pojavilo odstupanje koje se još uvijek mjerilo sekundama, nipošto minutama. Energiju za rad Suunto crpi iz CR2032 baterije, vjerojatno najčešće tzv. buttonbaterije koju možete kupiti u svakoj malo boljoj trgovini elektronikom, a sasvim sigurno kod svakog urara. Zamjena je iznimno jednostavna jer se stražnji pokrov Coreova kućišta može odviti kovanicom (preporučam onu od dvije kune). Pripazite samo na brtvu koja garantira otpornost na vodu. Suunto preporuča zamjenu brtve pri svakoj zamjeni baterije, no prema mom iskustvu to nije bilo nužno, no ako planirate kupiti ovaj sat i držati ga često potopljenog u vodi, preporučio bi da se držite proizvođačevih uputa. Trajanje baterije je više od godinu dana. Baterija s kojom mi je sat isporučen potrošila se nakon 14 mjeseci. Nažalost, zamijenio sam je jeftinom baterijom iz Ikee koja je posustala već nakon dva mjeseca. Pokušao sam još jednom s Ikeinom baterijom, no ispostavilo se da Ikeine CR2032 baterije ne vrijede ništa. Kupio sam Duracellovu bateriju i ona radi već skoro godinu dana bez ikakvih problema.

Suunto Core ima funkciju upozoravanja na praznu bateriju, međutim meni ta funkcija nije odradila posao kako treba. Na originalnoj bateriji se sat samo ugasio, a Ikeine su kraj svog života manifestirale resetiranjem vremena na satu po 5-6 puta dnevno. Zaključujem da ta opcija nije pouzdana i kad prvi puta vidite da vam se sat ponaša neobično – zamijenite bateriju.

Izdržljivost na udarce i korištenje

Suunto Core mi se pokazao manje izdržljivim satom od Casia. Za početak Suuntovo staklo se lakše ogrebeili da budem još precizniji, Suuntovo staklo se može ogrepsti. Moj Suunto Core Crush ima veliku ogrebotinu posred stakla, suprugin Suunto Lumi je sav izgreban, a Casio Protrek 1300, stariji od oba sata i nošen barem tri do četiri puta više u daleko grubljim uvjetima, nema nijednu ogrebotinu na staklu. Casiovim staklom udarao sam daleko više puta u tvrđe predmete nego Suuntovim. U krajnjoj liniji, uspio sam mu napuknuti jedan štitnik tipke i potpuno skinuti boju s metalnog okvira kućišta, ali mu funkcionalnost nije nimalo narušena. Suuntovo kućište je, s druge strane, nešto teže ogrepsti pa je njegova boja još uvijek postojana.

Postoje razlike i u kvaliteti remena. Na Suuntu starom dvije godine morao sam promijeniti remen jer je puknuo. Na Protreku sam promijenio remen nakon sedam godina jer sam vidio nekoliko malih pukotina u nastajanju, remen sam čekao mjesecima (sat se više ne proizvodi pa se rezervni dijelovi dugo čekaju) i original nije nikad puknuo. Ipak sam ga zamijenio da ne riskiram puknuće u nezgodno vrijeme. Prema mojem iskustvu Casiovi remeni su bitno čvršći i trajniji od Suuntovih, no postoji razlog tome.  Suuntovi remeni izrađeni su od mekšeg silikona dok je remen na Protreku 1300 od plastične smole, nije neudoban za nošenje, ali je materijal nešto tvrđi pa je i logičnije da je čvršći. Suunto je očigledno napravio kompromis radi udobnosti korištenja i hipoalergenih svojstava silikona naspram drugih materijala.

Posjedujem još jedan Casiov Protrek, noviji PRW-3000 koji ima silikonski remen, ali sam njega manje nosio nego Suunta pa ne mogu reći da li su Casiovi silikonski remeni otporniji od Suuntovih. Vrijeme će pokazati i onda ću to ovdje podijeliti s vama.

Suunto Core Crush je odličan sat i nije mi žao što sam ga kupio. Neke stvari radi bolje od Casio Protreka, neke lošije, ali u prosjeku je to jednako kvalitetan sat. Na kupcu je da odluči što mu je važnija karakteristika. U odnosu na Casio, Core ima nešto manje sportski izražen dizajn i to je ono što se meni najviše dopada kod njega i nosim ga često, više nego što sam na prvu mislio da hoću. Cijena od dvije tisuće kuna mi je možda malo pretjerana za ovaj sat, ali u zadnje vrijeme ga se sve češće može kupiti na popustima i akcijama i to u Hrvatskoj. Uhvatite li neku od tih akcija, dobit ćete pouzdan i sposoban sat koji će vas služiti dugi niz godina. Zbog njegove popularnosti ne bi trebali imati problema s nabavkom rezervnih dijelova (prvenstveno remena) na neko duže razdoblje kao što je to danas slučaj sa Suuntovim ženskim ABC satom Lumi.

DODATAK (24. studenoga 2019.)

U tri godine posjedovanja Suuntova Corea pukla su mi dva remena i promijenio sam tri baterije. Baterije nisu ništa neobično, no kako sam naviknut na Casio ProTrek satove sa solarnim punjenjem akumulatora primjećujem da baterije na ABC satovima ne traju dugo. Moj PRW-1300 nakon duže od jednog desetljeća još uvijek veselo radi na svoj solarno punjeni akumulator. Da se vratimo na remene. Nakon samo nekoliko mjeseci nošenja Crush verzije remena, kupio sam klasični profilirani Suuntov remen za Core satove – orginalni naravno. Nakon godinu dana puknuo je duži krak remena na mjestu gdje kopča ulazi u njega. Odmah sam kupio novi profilirani remen za Core, opet originalni Suuntov. Ovaj puta je potrajao nešto duže od godine dana (u međuvremenu sam nosio i druge satove, neke za recenziju – Skmei 1236 i Smael 1545). Ovih dana sam se vratio originalnom Crush remenu.

Prema mojem iskustvu Suuntovi remeni traju značajno kraće od Casiovih (moj Casio ProTrek PRW-1300 je dobio novi remen kad je originalni nakon 8-9 godina nošenja počeo dobivati male pukotine po rubovima, ali nikad nije puknuo) vjerojatno ću za Core uskoro kupiti još jedan remen da imam rezervu u slučaju novog puknuća.

Ovaj članak je originalno objavljen na Urban Gadgetteu i možete ga pročitati ovdje.

Tekst i fotografije: Goran Maravić