Dok cijeli svijet gleda loptanje u Brazilu Irak je na putu krvavog rata i potpunog raspada vjerojatno goreg od onog kakav već tri godine gledamo u Siriji. Irački narod i prije nije bio pošteđen rata, smrti, jada i govana, ali najnovija događanja pokazuju totalni raspad zapadnog usmjeravanja događanja na Bliskom istoku. U Iraku grupacija imenovana ISIS zauzima grad po grad, krenuvši od sirijsko-iračke granice. Radi se o islamskim fundamentalistima umiješanim u borbe protiv snaga sirijskog predsjednika Al-Asada, ali i protiv navodno umjerene opozicije koja je prva iskočila kao oponent Asadu.
U Iraku su se ujedinili s vjerski nastrojenim Sunitima, Sunitima iz stranke Baath lustriranim nakon američke okupacije Iraka 2003. i vojnicima nekadašnje iračke vojske koju je američka uprava za okupaciju usprkos zdravom razumu rasformirala čim je bila u prilici.
Rasformiranjem jako velike iračke vojske, Irak i Bliski istok preplavljeni su ljudima treniranim za ratovanje (s ratnim iskustvom) i održavanje diktatorskih režima na vlasti. Tim ljudima je ugrožena egzistencija i oni su svoje vještine evidentno ponudili tržištu ili ideologiji. Efikasnost djelovanja vojnih formacija koje su zauzele nekoliko iračkih gradova u samo par dana i činjenica da su birali bitke i dobro pazili gdje će se zadržati, a gdje će zaobići gradove i nastaviti napredovanje, ne ostavljaju mjesta sumnji da to sve vodi netko tko zna što radi.
Razlog zbog kojeg su se Suniti našli na strani ISIS-a je američko postavljanje Šiita na vlast u Iraku. Šiiti su se odmah krenuli naslađivati novom pozicijom moći (Sadam Husein je bio Sunit i na vlasti se okružio svojima) i antagonizirati Sunite.
I tako ti ljudi sad razvaljuju podrtinu od iračke vojske popunjenu navrat-nanos nemotiviranim i loše treniranim nepismenjacima opremljenim s 15 milijardi dolara američke vojne opreme. Oprema je važan moment jer je novokomponirana iračka vojska napušta zajedno s uniformama na prvu pojavu funkcionalnog neprijatelja, a ISIS ju uključuje u svoje redove.
Šiiti su već pozvali u pomoć prijateljski Iran jer su oni također Šiiti. Čekam da se obrate i Asadu jer je i on Šiit i zapravo imaju konkretnog zajedničkog neprijatelja. Dolazimo do ironičnog trenutka u kojem Amerikanci, a s njima vjerojatno i NATO saveznici, razmišljaju pomoći šiitskoj iračkoj vladi protiv Sunita i fundamentalista i vjerojatno tako skočiti u isti škaf s Asadom i Iranom. Kako su u Siriji te iste Sunite i fundamentaliste naoružavali da svrgnu Šiita Asada, a već desetljećima skaču po šiitskom Iranu zbog svojih geopolitičko zdravorazumskih pogreški iz prošlog stoljeća, stvorili su situaciju koja će i spretnijim službenicima State Departmenta zavrtjeti mozak na overload.
Ukoliko je Obama imalo pametan neće poslati svoje vojnike u Irak jer bi se u takvoj okolini jako loše proveli, a vjerujem da će isto izbjeći i europske NATO članice.
Vrlo je vjerojatno da će se kolonijalističkim ravnalom nacrtane granice Iraka, Sirije, a možda i Irana i nekih drugih država izmijeniti u dogledno vrijeme. Na žalost ta promjena će biti krvava tj. krv je već tu, a naknadno možemo očekivati i prekrajanje država. Svoj dio kolača tražit će i Kurdi, rasprostranjeni i omraženi kroz nekoliko spomenutih država i pokojom nespomenutom. Sasvim je realno da će rezultat biti možda barem jedna super fundamentalistička država, ako ne i više njih i vrlo je sigurno da će dobar dio njih imati problema sa zapadnjacima te je 100% sigurno da će opet poskupjeti energenti – i to jako.
Ovaj tekst sam napisao u lipnju 2014. godine. Tada nitko nije čuo za ISIL, ISIS, IS, Kalifat ili Daesh. Postavljam ga ovdje da mogu za koju godinu pogledati koliko jesam ili nisam bio u pravu.