Takozvani activity trackeri danas su iznimno popularni i rašireni, a nemali prilog njihovoj raširenosti dao je Xiaomi sa svojim Mi Bandom. Proizvodi tvrtki kao što su Garmin, FitBit ili Jawbone nisu bili jeftini i osvajanje tržišta išlo je puževim korakom. Xiaomi je napravio activity tracker s osnovnim setom funkcija i počeo ga prodavati po vrlo niskoj cijeni, toliko niskoj da su ga mnogi kupili samo da vide o čemu se radi. Upravo to sam i ja napravio. Kupio sam prvu verziju Mi Banda i spojio ga sa svojim tadašnjim telefonom (Nexus 4). Priznajem da me ovom uređaju više privukla mogućnost vibracije na poziv, nego to što broji korake i sate spavanja. Zamislio sam da više nikad neću morati imati uključenu zvonjavu na telefonu. Ideja je bila dobra, ali realizacija na prvu i nije bila tako idealna.
Aplikacija Mi Fit na koju se oslanja Mi Band kompatibilna je s većinom pametnih telefona i brojanje koraka i sati sna radilo je odlično. Vibracijska dojava poziva je u prvih nekoliko verzija aplikacije nekad radila, a nekad ne. Međutim nakon 2-3 mjeseca korištenja aplikacija se toliko stabilizirala da sam se mogao pouzdati u vibraciju narukvice za dojavu o pozivu. U međuvremenu je na Nexusu proradila i mogućnost koja je bila rezervirana isključivo za spoj Mi Banda i MIUI operativnog sustava (Xiaomijeva verzija Androida koja dolazi na njihovim telefonima) – automatsko otključavanje kodom ili patternom zaključanog telefona. Stvar radi tako da telefon u blizini vaše narukvice prilikom paljenja ekrana ne pita za ili-ili pattern. U slučaju da narukvicu odmaknete nekih dva metra ili više od telefona, paljenje ekrana će zahtijevati unos koda ili patterna. Kao i vibracijska dojava, ova mogućnost je u početku malo radila, malo ne, ali su se stvari poboljšavale sa svakom novijom verzijom Mi Fit aplikacije.
U međuvremenu je moj tri godine stari Nexus otputovao u vječna lovišta pa sam ga zamijenio sa Xiaomijevim telefonom s kojim je Mi Band otprve radio i još uvijek radi izvrsno. Danas se u potpunosti oslanjam na vibracijsku dojavu poziva putem Mi Banda i prepuštam narukvici da mi preko Bluetootha otključa telefon koji je inače zaključan relativno kompliciranim patternom – dovoljno kompliciranim da bi ga isključio u slučaju da ga moram unijeti za svaki pogled na mobitel. Udaljim li se nekoliko metara od svog telefona automatsko otključavanje više ne radi i za korištenje telefona nužno je unijeti pattern.
Što se tiče praćenja aktivnosti, Mi Band relativno dobro evidentira korake. Moja procjena je da pretjeruje za nekih 10-15 % što sam provjerio usporedbom s nekim drugim trackerima među kojima je i daleko precizniji i kvalitetniji Mi Band 2. Usporedba je potvrdila moje slutnje. Praćenje sna nije toliko precizno i često zna pogriješiti u slučaju dužeg perioda budnosti, ali opet, za svoju cijenu dovoljno je informativan.
Mi Band ne prati sportske aktivnosti. Rane verzije aplikacije pokušale su identificirati trčanje ili neku pojačanu aktivnost, ali od toga se u kasnijim verzijama odustalo jer nije radilo dobro. Dakle, oni koji se bave sportom i trebaju analize svojeg treninga morat će gledati negdje drugdje, u smjeru FitBita ili Garmina. Mi Band je gola osnova funkcionalnosti, ali za prokleto dobru cijenu.
Sam uređaj oblika je malo veće pilule i umeće se u silikonsku (ili gumenu ili plastičnu) narukvicu. Internet je prepun raznoraznih verzija narukvice, ali bi preporučio oprez kod kupnje jer su neke loše napravljene i iz njih Mi Band lako ispadne i izgubi se. Punjač za Mi Band nije standardni kao za mobitele jer Mi Band nema klasični konektor već samo dvije dodirne točke za punjenje.
Xiaomi je nakon nekoliko mjeseci uspješne prodaje nadogradio Mi Band modelom Mi Band 1S. Radi se o istom uređaju na koji je nadodan senzor za mjerenje pulsa. Osim što si korisnik može izmjeriti puls, ova verzija puno preciznije prati sate sna, bolje prepoznaje budna razdoblja i ponovni san. Cijena je kraće trajanje baterije. Mi Band mi je znao na jedno punjenje baterije raditi 40 do 45 dana, a Mi Band 1S nekih 30-ak dana, često i koji dan manje. Cijena S verzija s mjerenjem pulsa je nekoliko dolara viša od Mi Banda, s time da su Mi Bandovi pojeftinili nakon izlaska S modela pa ih se moglo kupiti i za doista niskih 12 američkih dolara.
Ali…
Sve što sam dosad naveo u kontekstu cijene ovog uređaja zvuči izvrsno, ali stvari nisu baš takve. Naime, u svom posjedu sam imao dva Mi Banda i dva Mi Banda 1S i od ta četiri uređaja danas funkcionira tek jedan Mi Band. Zanimljivo je da se radi o najstarijem Bandu, prvom kupljenom uređaju, debelo starijem od godinu dana, izgrebanom, puno korištenom i nekoliko puta gubljenom zbog konstrukcijskih grešaka u zamjenskim nosačima/silikonskim narukvicama. Dobro ste pročitali, unutar godine dana crklo mi je 75% kupljenih Mi Bandova. Zapravo, da budem precizniji, jednog nisam kupio već sam ga dobio kao zamjenu za pokvareni Mi Band 1S. I ta zamjena se pokvarila pa sam se vratio ovom najstarijem modelu.
Evidentno je da Xiaomi ima nekih problema u proizvodnom procesu ovih uređaja, a meni se čini da su ti problemi počeli s optimizacijom proizvodnje. Naime, jedini „preživjeli“ Mi Band je original s LED diodama u više boja. Xiaomi je dosta brzo prešao na drugu proizvodnu seriju koja se mogla prepoznati time što su LED-ice na njemu bile isključivo bijele boje. Radilo se optimizaciji proizvodnog procesa u smislu uštede. E pa Mi Band te serije i svih kasnijih koje sam kupio nisu preživjeli duže od šest mjeseci. Moram napomenuti da nisam samo ja nosio sve te Mi Bandove, neke je nosila i supruga pa je „testiranje“ bilo temeljitije. Nedavno sam saznao da se pokvario i prijateljev Mi Band druge serije (onaj s bijelim LED-icama) nakon svega nekoliko mjeseci korištenja.
Dok pišem ovaj tekst na ruci mi je onaj najstariji kupljeni Mi Band koji još uvijek veselo radi. Zadovoljan sam njegovom funkcionalnošću jer se više ne mogu zamisliti da ručno unosim pattern za otključavanje telefona ili slušam zvonjavu svog telefona. Bez obzira na tu činjenicu nikako ne mogu preporučiti kupovinu Mi Banda. Razlog je nepouzdanost tj. često kvarenje proizvoda. Cijena nije visoka, ali opet se tu radi o kojih 100-150 kuna za koje postoji dosta velika vjerojatnost da će otići u vjetar zbog sklonosti ovih uređaja kvarenju. Mi Band očigledno nije dovoljno čvrst za korištenje 24 sata na dan, sedam dana u tjednu. Radije odvojite malo više novaca i kupite Mi Band 2 koji je precizniji u svojim mjerenjima i ima ekran koji će bitno smanjiti potrebu za gledanjem u aplikaciju. Prema dosadašnjem iskustvu korištenja, druga verzija je daleko bolji i pouzdaniji proizvod, ali o tome ću u drugom tekstu.
Tekst i fotografije: Goran Maravić
Recenzija Xiaomijeva Mi Banda objavljena je u web magazinu Urban Gadgette.