Vojni rok danima je medijski eksponirana tema u Hrvatskoj. Vlada premijera Plenkovića igra se idejom da bi vratili obavezno služenje vojnog roka, ali evidentno ni sami ne znaju kako to izvesti i još manje imaju ideju otkuda novac za tako nešto. Rezultat je pomalo smiješan prijedlog služenja vojnog roka u trajanju od tri do četiri tjedna tijekom ljetnih praznika.
O nedorečenoj ideji zasad znamo da bi muškarci odmah po maturi bili pozivani u ljetne kampove gdje bi dobili osnovna vojna znanja, ali ne samo to. Instruktori bi im trebali pružiti i znanja iz prve pomoći te bi u tom kratkom roku trebali sudjelovati i u nekakvim društveno korisnim radnim akcijama. Malo gust raspored za tri ili četiri tjedna. Traljav koncept okrunjen je još traljavijim objašnjenima zašto se uvodi vojni rok. Prvo mjesto zasad nosi premijerova izjava da vojni rok ponovo uvodi zato što mladi ne znaju dovoljno o Domovinskom ratu i zato što vole Hrvatsku vojsku pa će je tako voljeti još više.
Opća obaveza služenja vojnog roka nešto je što bi trebalo pisati u strategiji obrane Republike Hrvatske. Takav dokument Hrvatska trenutno nema tj. nema u nekom novijem izdanju, a u njemu bi moralo pisati kakvu točno vojsku Hrvatska planira imati u sljedećih X godina. Želi li profesionalnu vojsku visoko obučenih dobrovoljaca ili vojsku baziranu na velikoj rezervi obučenoj općom obavezom služenja vojnog roka. Postoji i opcija neke mješavine, ali to je obično najskuplja opcija. Kako sad stvari stoje naginje se ka mješavini. Nemamo novaca za tako nešto pa se onda izmišljaju polurješenja koja u pravilu donose slabašan rezultat. U ovom slučaju rezultat bi mogao biti manji broj mladih koji će ljeti tražiti sezonske poslove u turizmu i posljedično tome otpor obavezi. U isto vrijeme će to polovično rješenje, koje neće proizvoditi adekvatne vojnike osim na papiru, oduzimati novac pravim (profesionalnim) vojnicima za njihovu opremu, vježbe, naoružanje i plaće. Sukladno već spomenutom otporu obavezi, moglo bi se dogoditi da zbog lošijih uvjeta regrutacija u dobrovoljne profesionalne postrojbe bude još manja nego što je sad.
Na kraju krajeva, ono što nekom misliš pokazati u tri tjedna, može se pokazati i mobiliziranim vojnicima trotjednom obukom prije slanja u borbu. I jedni i drugi neće biti pravi vojnici jer će im obuka biti nikakva, ali će možda ovi sa svježijim tečajem bolje baratati tim oskudnim znanjem.
Ne razumijem zašto sadašnji sustav nije nadograđen s obzirom da Hrvatska ima dobrovoljno služenje vojnog roka. Zapravo razumijem, nema novca. Naime, taj sustav ne proizvodi dovoljno velik rezervni sastav jer se u njega pušta relativno malen broj dobrovoljaca. Takvih dobrovoljaca ima. Neki čekaju godinama da uđu u sustav dobrovoljnog služena vojske. Sustav ih ne pušta jer nema dovoljno novca pa tako ni resursa da ih bude više od onog što trenutno jest. Ukoliko je ljetni kamp zamišljen kao jeftina zamjena za sadašnje dobrovoljno služenje vojnog roka, onda je to korak unatrag jer vojnici na dobrovoljnom služenju dobivaju daleko kvalitetniju obuku, nego što je to ljetni kamp.
Za povećanje obučene rezerve vjerujem da bi najbolje rješenje bilo puštati više regruta na dobrovoljno služenje i možda proširiti taj sustav teritorijalnom armijom. Također dobrovoljcima, ali starije dobi, koji bi prošli nekakav tjedni ili čak trotjedni tečaj u vojnim vještinama i onda ih na dobrovoljnoj bazi proširivali, brusili i obnavljali vikendima. Sličan sustav postoji u američkoj Nacionalnoj gardi ili britanskoj Teritorijalnoj armiji. U slučaju rata ti ljudi bi operirali na području gdje žive i koje poznaju i kao takvi bi mogli pružiti kakvu-takvu potporu sposobnim profesionalnim jedinicama.
Ključ svega je dobrovoljno, a ne obavezno. Dobrovoljci su daleko više motivirani za nešto naučiti, napraviti i održavati znanje ili vještinu. Uostalom to nam je pokazao Domovinski rat. Ljudi koji su branili svoje i zbog toga bili visoko motivirani porazili su one koje je vojna policija tjerala u uniformu. Naravno i za ovakav sustav treba dodatni novac u odnosu na današnji budžet, a to i dalje nemamo.
Moj zaključak jest da je ovo neozbiljan prijedlog lišen želje da se hrvatski obrambeni sustav doista poboljša.
Tekst i fotografije: Goran Maravić