Kupalište Šmidhen jedna je od jačih asocijacija na moje djetinjstvo u Samoboru. Tamo sam s ekipom provodio većinu ljeta. Gužve i živost s kraja 1980-ih kasnije se nisu ponovile, ali je kupanje i ratnih 1990-ih bilo zabavno i nama je predstavljalo tračak normalnosti u nenormalnih godinama.

Tiijekom ratnih 1990-ih kupalište je počelo propadati i to se ubrzano nastavilo u poratnom razdoblju. Bazenima je tih godina upravljao niz koncesionara koji su svoje investicije ograničili na par kanti boje godišnje. Nakon što je nedostatak ozbiljnog održavanja kupanje učinio opasnim, bazeni su zatvoreni i ubrzano su propadali da bi, nakon što je Hrvatski fond za privatizaciju prodao zemljište i objekte, bili srušeni. Na kupalište sam se uvukao 2007. godine nekoliko tjedana prije rušenja i zabilježio ostatke ostataka.

Privatizacija Šmidhenu nije donijela sreću pa je danas kupalište samo velika rupa u tlu nesigurna za hodanje.

Fotografije: Goran Maravić